U periodu izmedju 1960. i 1968. godine, pojavila se jena od najboljih i najdarovitijih generacija FK "Tekstilca" u njegovoj dugoj i bogatoj istoriji. Tvorac, idejni i duhovni vodja ove sjajne generacije, bio je legendarni centarfor Tekstilca Faruk Tarabar. Pametan, inteligentan, posjedujuci ogromno fudbalsko iskustvo i izvanredne pedagoske osobine, znao je ukomponovati i iskoristiti izvanserijski talenat ove sjajne "Tekstilceve" generacije.
Ova generacija je plijenila dusu i srca navijaca koji su dolazili u velikom broju i gledali nezaboravne utakmice svojih ljubimaca. Mislim da mnogi nisu zaboravili, niti ce zaboraviti, pocetak nase serije iz 1966/67 kada smo u prva tri meca "isprasili" i do nogu potukli prvo "Radnika" iz Bijeljine 5:0, u narednoj utakmici isto to smo "uradili" "Zvijezdi" iz Gradacca (takodje 5:0), a u trecoj pobijedili kao gosti "Buducnost" u Banovicima sa 5:1.
Nasim utakmicama na legendarnom stadionu izmedju stare klaonice i T I "Ukrina" prisustvovalo je u prosjeku izmedju 1500 i 2000 gledalaca. Tehniko i covjek koji je bio "alfa i omega" kluba, covjek bez kojeg se nije mogao ni zamisliti tadasnji "Tekstilac", bio je Haso "Koka" Kapetanovic. Jos dvojica ljudi usko su vezana i veoma zasluzna za te uspjehe. To su clan tehnicke komisije Ivica Sirovina i nenadmasni predsjednik Ismet Alibegovic.
Na zalost, mnogi od igraca i clanova uprave ne nalaze se danas medju zivima kao Nikica Sirovina (sjajan covjek i kapiten ekipe), Faruk Tarabar, Haso "Koka", Kemo Buzadzic, Nezir Crncevic "Benco". Mnogi se nalaze u izbjeglistvu: Ramo "Sebura", Kemo Sljoka, Alija "Jarac" i Mesud "Cajka" su u Svedskoj, Pavek u Americi Simeta, Suljko i jos neki su u Njemackoj...
Sta jos reci na kraju? Bila su to divna vremena, vremena nase mladosti, kad smo mi bili MI, danas smo nazalost niko i nista. Ostaje nam samo da se sjecamo i da pamtimo ta divna vremena.
Vas Alija Vejzovic "Jarac"
