Derventsko kino

........Vrelina asfalta sklanjala je sve sa ulice tog augusta 1972 godine.
Samo par momaka je vec stajalo u vratima koja se eto otvaraju tek u 16
sati. Jos pola sata do otvaranja tih famoznih vrata Derventskog kina !!!
Hej, pa danas igra "Za saku dolara " i treba biti siguran da ces uopste i
kupiti kartu. Talijanski " spagete " western koji je " vadio " masu momaka
iz teskog socijalnog anonimiteta u Derventi. Indentifikacija sa junacima iz
filma je uvijek nabijala misice i davala snagu svima bar onih prvih sati
poslije odgledavanja filma.Taj fenomen indentifikacije je isao toliko
daleko da su momci izlazeci iz kina nastavili hodati rasirenih ruku
spremnih za dvoboj !!. Iz hola gdje su se vadile karte sa velikih postera
gledali su novi heroji a mi obicni " smrtnici " smo se trazili medju njima.
Mali famozni prozorcic iz kojeg je virila Mehina ili Pasina glava je bio
cilj do kojeg si se morao izboriti ako si zelio uci u taj " hram "
kinematografije. Odmah na ulazu u "hram" dolazilo je do segregacije medju
posjetiocima. Oni "dole" i oni "gore". Oni dole su bili svi oni koji su
atmosveru sa ulice i svoj komotitet ponasanja prenosili u drvene klupe
kina.
Za njih su oni "gore" bili " pederi " u smislu foliranja neke aristokracije.
A oni "gore" su i bukvalno bili gore jer cetvrti red balkona je skoro
dodirivao plafon kina. Nespretno sjedajuci u cetvrti red na samom pocetku
filma morali su se privikavati na ono " sjedi dole majmune ". Miris
namazanog poda i raznih Avdinih sprejova davao je mjesavinu dezodoransa
kojeg bi mogli nazvati " Spice , znoj i kolomast ". Prdek i njegova (nasa)
raja su uvijek sjedili u prva cetiri reda partera. Junaci iz filmova su se
tada cinili kao nesto tvoje licno a i bili su ogromni tako da je recimo
konj Vinetua skoro galopirao kroz kino!!!. Ako ga je recimo prikazalo u
magli Prdek bi glasno prokomenterisao "ike, konj zamislja" onda bi citavo
kino padalo od smijeha. Oni "gore" su se stiskali, grlili u cetvrtom redu i
ne znajuci da im sjene glava ili ruku izlaze dole na platnu. Prvi red je
imao cistinu pred sobom i nije bilo nikakve opasnosti od dolaska divljih
konja iz prerije. Izlazak iz kina za zaljubljene nije bio istog intenziteta
zimi i ljeti.

Zimi su se emocije ponesene iz kina mogle prenjeti u parkove
Staklenika a ljeti si morao otici kuci. Ljeti je kino bilo poluprazno.
Sustanje pojedenih spica i Mehino otvaranje kapaka na prozorima 5 minuta
prije kraja filma znacilo je kraj sve te nase Derventske atmosfere u kinu a
i kraj filma naravno. Na izlazu iz kina uvijek sam bio u dilemi krenuti
"lijevo" sto znaci ostati sa rajom ili " desno " kuci. Mnogo cesce sam
izabirao ono "lijevo" a Vi ?