| DERVENTSKI VASER 2 Dragi nasi Dervencani sirom svijeta Puno pozdrava od ucesnika i organizatora drugog jubilarnog dervetskog vasera. Kao sto smo obecali, evo javljamo vam se po zavrsenom vaseru. Sad kad smo se svi odmorili i sabrali utiske je i najbolje vrijeme da kazemo da je vaser protekao u prekrasnoj atmosferi. Kao podsjetnik na nase stare prave vasere Derventi, u jutarnjem dijelu je pocela da pada kisa. To nije prepalo nijednog od ucesnika dapace, to je pojacalo volju da obnovimo svoju tradiciju i kulturu. Na vaseru je ucestvovalo preko sto ljudi, a gosti su dosli sa svih strana americkog kontinenta. Najduzi put da bi dosli na vaser prevalili su Jasna i Josip Katinic. Oni su putovali preko petnaest sati iz Iowe. Iz Kanade su dosle tri porodice: Smajic, Sadikovic, Sahbegovic. Iz grada Eariea, dosao je nas dragi nastavnik Asko Kapetanovic. On je toliko zavolio vaser da je ostao pet dana, najavljujuci ponovni dolazak u novembru. "Kad pogledam sa Rabica, vidim divan grad, Derventa je moj zavicaj, u njoj zivim ja," bile su rijeci pjesme koje je otpjevao Zejnic Husein Mrki. Pjesma se pjevala sat vremena uz kolo i suze. Iz New Yorka su nam dosli Mirso Karabegovic i porodica, i doveli su direktora Muharema Prcica. Iz Buffala su nam bili Slavko Soldo Spika sa porodicom i profesor Miletic Dragan sa porodicom. Muzicki orkestar je predvodio Emir Katardzic. Svi ucesnici vasera su dobili poklone u vidu memorijalnih slika Dervente, a slijedi i slanje videokaseta i snimaka svima koji su ucestvovali u vaseru. Najmladzi ucesnici vasera dobili su poklon paketice od Pavekove zene Azre. Vaseru je u zadnji cas uspjeo da prisustvuje i Kemal Omeragic sa porodicom. Iskrena zelja svih ucesnika vasera je bila da se ponovo sastanemo ako bog da i sljedece godine i svih sljedecih godina. Nije nikakvo cudo sto se vaser zavrsio u suzama, ali to su bile suze radosnice. Puno pozrava od radne ekipe i Vehida. Vidimo se na sljedecem vaseru. |