PRIGUSENO POLUZADOVOLJSTVO " spustis se onda nizvodno, 300 400 m. od mosta, otprilike tamo gdje je Sabo imao plac, i umres od ljepote! Pukò tisak, vrvi od ribe a nasa ljepotica taman se malo izbistrila. I dok se prve sunceve zrake nestasno igraju i prelamaju u raspjevanim krosnjama stare topole, osjetis onu neponovljivu, gotovo posjednicku, moc mira kao da sve, apsolutno sve, pripada tebi - i jutro i voda i nebo nad njom. Osjecas, da si i sam dio tog raja. S vremena na vrijeme tisinu, tog predivnog ljetnog jutra na Ukrini, narusava pljusak vode to stuka, prepredeni lovac i stara mudrica, ganja kedera. Tek poneki mjehuric ili krug na povrsini usnule, drage rijeke, stidljivo naslucuju prisustvo jednog divnog i nevidljivog svijeta. A gore, noseni gotovo neprimjetnim, vjetrom, lebde i igraju se oblaci, cineci bezbroj, samo njima znanih, figura i oblika. Sva ta, rijecima neopisiva, harmonija mirisa, boja i tonova, vjecno i nezaustavljivo se uvlaci u svaku poru sjecanja, nespremna za bilo kakve kompromise tu je i tu ce zauvijek ostati! Tamo, negdje u daljini, cuju se ljudski glasovi. Kamperi se bude i seljaci odlaze na svoje svakodnevne poslove. Pocinje dan Moze li se ljepsi zamisliti"? Razmisljam tako i pitam se, mada znam da ne moze. 2000 km. daleko od Ukrine, lijeno ispijam kafu i "uzivam" u toploti tudjeg kafica. Vani je 20 , jutro je, 9 sati a jos nije svanulo. Mracno, hladno i dosadno. Slusam vijesti otac silovao osmogodisnju kcerku, sedmoro djece poginulo u velikoj saobracajnoj nesreci, u Austriji 37 mrtvih zbog odrona snijega, Srbi i Albanci odigrali Rambo-rulet i spokojno se vracaju kucama. Bas cudno da se nista nisu uspijeli dogovoriti? Ali i ne brinem se bas mnogo za njih zlo ciniti a dobrom se nadati, nije bas normalno, zar ne? Uskoro ce doci vrijeme placanja svih racuna znam ja, ma koliko spora, pravda je ipak dostizna. Putem, pored izloga kafica, lijeno se vuku automobili dok se kroz zamagljena stakla naziru zadovoljne svedske face oni su uvijek zadovoljni, mada se rijetko smiju. Bilo mi cudno ispocetka skontati to, ali tako je. Sam sam u kaficu. Tek se otvorio, a i da nije opet bi bio sam. Ne dolaze Svedi prije posla, kao kod nas, da "marnu jednu ljutu" , a sve i kad bi htjeli nemoze! Zabranjeno. Divno, krasno jutro. Moze li biti gore? Mozda moze, a mozda i ne moze. S mislima, o ljetnom jutru na Ukrini, svakako moze. A opet, ako pomislim da mi se, evo sad, avion moze srusiti u kafu dobro je. Treba biti pozitivan. I, ako ikako moze, optimistican. I u svom tom, silnom behutu, instiktivno okrecem glavu prema vratima i ugledam naseg dervencanina! Kontam, podilkanio sam skroz?! Nisam prilazi poznato lice sa sirokim osmijehom, pozdravlja se i sjeda pored mene. Zvat cemo ga Medo, ne bez razloga jer, zasluzio je to ime zbog mnogo cega. Nije nam prvi put da smo se sreli u Svedskoj, tako da sve to i ne bi trebalo biti neko veliko cudo, ali eto, ja zanijemio. Gledam ga, vidim tip mrda ustima, ocito govori nesto, ali ja ga nista ne razumijem. Pomislih samo kako postoji Bog i kako ga je samo on sam poslao ovamo, da se sretnemo u ovo odvratno Svedsko jutro i da uvjerimo jedan drugoga da one misli od maloprije, o ljetu, Derventi i Ukrini, nisu samo san ili nostalgicna halucinacija. Mada nismo bili neka raja, tek slucajni poznanici, najradije bih ga zagrlio i izljubio. Od ljepote. "Evo, kupio sam mobitel" kaze! Aha ??? "Treci"! "Imamo i zena i ja, pa sam odlucio da kupim i djetetu. Zatreba cesto". Gledam ga, sa spustenim uglovima usana, onako ko Robert De Niro na filmu, kad mu, kao, nesto nije jasno. Kontam, sali se sapcija, nesto me lozi ili tek tako zeza se. I dalje prica nesto, vadi kutijicu sa novim mobilom iz kesice, ustaje i na guzici, na opasacu, pokazuje mi svoj stari telefon. Lagano otkopcava kopcicu na torbici i vadi telefon. Nema sta! Nema lazi , nema prevare tip stvarno ima dva telefona. Uvjerava me i za onaj treci. "Ericsson 688" kaze i pruza mi ga sa, upadljivo otvorenim ocima. Uzimam telefoncic u ruku i prevrcem ga. Kontam, da mu ga zabijem negdje! Da, i jos mi pokazuje nova kola, tamo na parkiralistu. Fino auto , nema sta "Limuzina a da ne povjerujes kako malo trosi "- kaze. A prije dva dana promijenio je i TV. Stari mu je riknuo pa kupio novi, ovogodisnji model Panasonica. Dvadesetosmica ekran. Stereo! A sada mora ici. Zuri. Samo je svratio na kafu i bas mu je drago sto smo se sreli. "Je´s vidio slucajnosti? Da se ovdje sretnemo"? I ode!!! Puf! Sta bi? Otresem glavom kó mlado zdrijebe, pogledam oko sebe gleda li ko, i marnem se otvorenim dlanom po celu. Sjedim sam, dvije hiljade kilometara od Dervente, u odvratno i hladno jutro, furam film o ljetu i Ukrini i jedina osoba koja ulazi u kafic je covjek kojeg sam sretao na obalama te iste Ukrine. "Nas dervencanin"!? Baci mi ublehu iz poznavanja mobitela, automobila i TV aparata i .. Ode?! Pravo ode sapcija?! Ma ne mrzim ja telefone i nemam nista ni protiv Nokie, ni protiv Motorole, posebno ne protiv Ericssona, mada jos nisam kupio nijedan ali vidio sam, prodaju se skoro djabe, 1 krunu kostaju. Ali gdje me nadje? Pa jos auta i televizori e sto je previse, previse je! Jer meni se, samo malo, sjecalo Ukrine. Pomislim onda da sam nepravedan nije on kriv. Ne volimo i ne trebamo svi isto. Htjedoh reci svako voli nesto drugo, a on je meni lijepo i rekao i pokazao svoje. Znaci, moja greska ja sam sutio i cekao da mi tip pogadja misli. A i da sam rekao bilo sto, ne bi to imalo nikakvog smisla - ovoj prici i situaciji, bilo bi to kao da skrnavim nesto sveto. "He he he nisam zloban ali super bi bilo poslati ga malo medju "ONE", dole u Derventu" pomislih! Ubili bi se od muke i zavisti kada bi samo jednom dnevno culi njegovu pricu i kada bi shvatili koliko su "unesrecili" neke face, kada bi vidjeli sta sve covjek ima i kako se lijepo i luxuzno zivi na zapadu. Sve sto je zelio cijelog zivota, dobio je ovdje za pet godina. Stan, novo auto, posao i dobru platu, ljetovanja, skijanje, putovanja, Svedsko drzavljanstvo, sigurnost i, normalno - mobil telefon. Tri komada! Na drugoj strani, oni to nece imati na za sto godina. Znaci dobra ideja poslati ga malo "NJIMA" jednim udarcem dvije muhe: "NJIMA" napakostiti a njega izbjeci, jer ovdje svi imaju sve pa i svaka fukara. Ovdje je fazon ne imati. Takva vrsta drzave sve daje i nista ne otima! Samo budi posten i pravedan, a ona ce prema tebi biti jos postenija i jos pravednija. Sto jest jest! Nije kó sto je nasa bila. Nista nam nije dala i sve nam otela! "ONI" (oni koji su trenutno u Derventi pokusavam pronaci ime za njih, ali nikako mi nepolazi za rukom. Bas cudno?) kada bi mene culi likovali bi. Bili bi sretni jer bi vidjeli da su ostvarili sve svoje ciljeve. Bili bi presretni kada bi znali koliko mi nedostaje Derventa, koliko sam sam bez moje raje i koliko je sveto svako sjecanje na proslost. Istjeravsi nas iz nasih domova i nase carsije, "ONI" su upravo to i htjeli i zeljeli. I, na zalost, uspijeli. Bas zato, volio bih im poslati nekog Medu "mobilasa", da im prkosi i da im vadi mast. U svoj onoj bijedi u kojoj sada zive, u siromastvu, jadu i ocaju , on bi im, sa svojim pricama sjeo kó "kec na desetku". Mozda bi na kraju shvatili da i nije sve ispalo onako kako su oni zeljeli i za sta su se "borili" i sta im je "NJIHOVA" drzava dala za nagradu. A sta obecavala?! Kako cujem lijepo zive nemaju ni za kiflu, a kamo li za kruh. Plate i penzije dobre glava boli! Sve se pusi od rada i napretka! Nema nezaposlenih, svi nesto rade spojili teoriju i praksu kazu. Teoretski svi sve znaju, a nista ne funkcionise Prakticno niko nista ne zna, ali ima sanse da nesto profunkcionise A kod "NJIH", nista ne funkcionise i, sto je najgore, niko ne zna zasto? Znam ja! Bog ih kaznjava! A meni zaoooooo! Sve bih vene uzduz prerezao samo da im pomognem tako mi je neprijatno! A sto se gospodina Mede tice, znam ja , procitace on ovaj drazesni opis naseg susreta jer cesto navrati na ove stranice. Mozda ce mu biti zao sto ga nisam predstavio punim imenom i prezimenom jer, nek se zna ko je hadjija! Mozda ce mu biti krivo sto verbalno uriniram na sve njegovo "krvavo steceno". Mozda ce mu najpametnije biti da okrene glavu kada me sretne slijedeci put barem dok ne kupim mobitel, tek da imamo o cemu pricati. A opet, mozda bih i ja trebao postati Medo jer, slutim - tako se lakse zivi. Jednostavno, sve zaboraviti. I hocu istoga trena, kada Ukrina prestane teci. Kada zaboravim miris jorgovana iz moje avlije i moju, beharom obljubljenu carsiju. Kada se ne budem vise sjecao, svake sare na djamijskim vratima i krosnje koja je bacala sjenu na njih, dok sam cekao moju ljubav. Hocu, sve cu zaboraviti one noci u kojoj sam usnio, a da prethodno zlo nisam prokleo. I onoga jutra, u kome cu otvoriti oci a necu pozeljeti, da sam ,ipak, negdje drugdje. Bilo gdje. Preko mora. Juznije. Kada zaboravim imena svim mojim komsijama, miris doma, nedjeljni rucak i knjige na mojoj polici. Kada ne budem osjecao vise hladnocu vode sa Templa i milovanje vjetra na Zlatnom pijesku. Kada budem znao da si i ti, koji citas moje snove, sve ovo zaboravio. Eto Medjede, tad cu i ja zaboraviti Nikada! A mozda ni tada?!