U neka davna, davna vremena bijase jedna zemlja. Jedni su govorili da je to zemlja mudraca, dobrih, plemenitih i ucenih ljudi, a drugi pak da je to zemlja heretika, nevjernika i cudnih, vrlo cudnih ljudi. Bilo kako bilo, ali i jedni i drugi kazivali su o Bosni, o raju. A tamo, na vratima raja, bijese jedan grad. Temelje mu udarise Rimski legionari na svom osvajackom putu ka Egiptu, zastavsi da se ulogore i odmore, ali ocarani ljepotom krajolika odlucise da tu zauvijek ostave svoj trag, te izgradise tvrdjavu i dadose je ime Derbent. Grad je nicao na jednom brezuljku ispod kojeg se, kao zlatna nit, protezala predivna rijeka. Gore, malo dalje, ponosno se uzdizala planina misticne ljepote, iznad koje je sunce na zalasku ostavljalo svoj crveni trag dobrodoslice. Bjase ta ljepota prije hiljadu i petstotina godina, bijese taj raj i prije hiljadu godina... Boze, bilo je to prije samo nekoliko godina, kada je nasa Derventa bila nase kraljevstvo, nasa ljubav, nas dom. Ukrina, nasa ljubavnica i nasa ljepotica, vijekovima je neumorno tekla obozavana i obgrljena starim vrbama, pjevuseci bozansku melodiju - znanu samo nama, nama cija je bila, nama koji smo joj pripadali. Covjek bi danima mogao sjediti pored njenih brzaka i do ludila se prepustati svim onim veselim i predivnim tonovima i mirisima koji su se, mada u fantasticnom neredu, harmonicno stapali u snagu, dovoljnu za bezbroj buducih zivota... Covjek bi mogao umrijeti presretan pored njene tisine, ocaran tajanstvenom moci mira, ljubavi i ljepote, jer ona Ukrina, ona je posjedovala tu moc, moc iskona, vjecnosti i neiscrpne mudrosti. A gore, iznad nase Ukrine, spava nas grad, nasa bajka, nas ponos. U tom kraljevstvu, okupanom zorom i prvim suncevim zracima, spavaju nase uspomene i nasa sjecanja, spavaju nasi najdrazi i nasi prijatelji, spavaju nase ulice, nas jorgovan, nasa klupa, spava nas dragi grad... Spava nasa Derventa - najveci i najljepsi grad na svijetu, grad sa dusom i srcem, grad koji se voli, grad koji je od nas ucinio ljude... TVRDJAVA NASE PROSLOSTI I NASIH SJECANJA. Grad kojim su se setale najljepse zene na svijetu, grad u kom su se radjali najbolji sportasi na svijetu, ooo a da ne pricam o svim onim nasim mudrim, ucenim i pametnim ljudima, o gospodi Dervente ili o nasim neponovljivim i neprevazidjenim kockarima i djeparosima, bile bi to knjige! DERVENTA - GRAD BEGOVA I KLOSARA!!! Sve ovo, do sada receno (bijese to tako malo), moglo bi nam liciti na bajku, a i mi sami, do vraga, mogli smo nastaviti zivjeti kao u bajci, da se jednoga dana nad Derventom ne nadvise neki tmurni, crni oblaci...Oblaci, noseni vjetrovima zla i opijeni crnim silama mraka, bijede istoka... Podivljale horde, nekih cudnih bica, ubise nam carsiju. Pijanih, zakrvavljenih ociju, ispustajuci neke cudne, gotovo zivotinjske, krike iskasapise i unistise sve sto je ljudsko, covjecno i civilizacijsko... Proslo je vrijeme bajki - nase Dervente, onakve kakva je nekada bila, vise nema, niti ce je ikada biti. Ostalo je samo sjecanje, mozda poneka fotografija i poneki sjetni uzdah. Stara dama, lipa na Harmanu, prepolovljena je granatom gluposti, a prvi behar u carsiji, zerdalija u avliji Hadjiefendica preko puta policije, na zalost, nikada nam vise nece zamirisati i saputati o dolasku neponovljivih proljeca u nas dragi grad. Ni miris Aginih cevapa, ni lelujanje barba-Mehinih camaca na zelenoj povrsini nase ljepotice, ni sva docekana jutra na Zlatnom pijesku, ni srednjo- skolski izleti na Babinom Brdu, ni razuzdane noci na dragim, tajnim, mjestima, ni svi oni papci i klosari koji su onako bezbrizno uljepsavali dosadna nedjeljna poslijepodneva, ni raja koja je svoj grad ucinila onakvim kakav je bio - divnim i posebnim, nikada vise nece docekati bozansko Derventsko jutro!!! Ali, ostali smo MI, tragovi i dokazi da je sve to, zaista nekada tako bilo. Mnogi ce sada pokusati pisati i pricati neke nove, izmisljene price ali to su budalastine!!! Samo MI cija je Derventa zaista bila, samo mi koji smo svim svojim bicem pripadali tom kraljevstvu, samo Mi znamo sta je, cija je, kakva je i kolika je nasa carsija. MOGU ONI PROCI KROZ NJU ALI NECE ONA KROZ NJIH!!! Mogu oni ubiti grad, a kada bi mogli ubili bi i sjecanje na njega. E ne moze!!! Nasa Derventa je uvijek bila i ostala nasa i samo nasa pjesma i ljepota, a to nam niko nikada ne moze ni oteti, ni ubiti. Zato cu svako vece, pred spavanje, svome sinu ispricati jednu pricu..." Bio jednom jedan grad..."